22. октобар 2011.

Cyber ljubavnici, stvarne iluzije i zbunjeni ljudi...

Ovih dana sam zarobljena u nekom međuprostoru u kome se baš ne snalazim najbolje, a ni sama ne znam  kako sam tu upala... No, sva ta zbunjenost novonastalom situacijom u meni je probudila moju uspavanu kritičku stranu i počela sam intenzivno da razmišljam o nekim temama, tako da ću iskoristiti trenutnu situaciju da pokrenem pokoje pitanje, pa možda mi  neko i odgovori...

Prijatelj mi je nedavno rekao da je skoro čitao neki tekst (ili već neku raspravu) u kojoj se polemiše da li je cyber-sex sa nekim ko nije vaš partner prevara, ili je to samo virtuelna igra. Pitanje me zaista zaintrigiralo, jer u prvom trenutku nisam mogla da dam ni približan odgovor, niti sam mogla da imam neko mišljenje o tome, jer je suviše činilaca uključeno. Počela sam da razmišljam o mogućim varijantama cyber-ljubavnika (mislim na cyber-sex, nemojte poricati, to postoji i poprilično je rasprostranjeno), i palo mi je na pamet nekoliko vrsta (budite slobodni i dodajte kategorije):

  1. Dve osobe koje se ne poznaju (i koje se verovatno nikada neće upoznati, ali je ovo posle manje bitno za celu priču) i koje komuniciraju isključivo preko interneta, bez kamere, samo preko chat-a - znači čisto i isključivo virtuelna, cyber-veza. Po meni je ovo najbezazleniji oblik cyber-veze. Dok je još u ovoj fazi, obe strane komuniciraju više sa svojom maštom, nego sa stvarnom osobom. Možda bih se tu složila da u ovoj fazi još uvek nije prevara, već samo maštanje, koje može da se događa i isključivo u glavi.
  2. Naprednija varijanta gorepomenute veze: uključuju se i kamere. E, tada osobe već počinju da budu stvarnije - dobijaju glas i lik... (i da podsetim: ovde ne pričam o flertovanju, već o cyber-sexu) Ukoliko se svide jedno drugom (mislim na fizički izgled), a geografski je izvodljivo (nisu razdvojeni 2000 km), poželeće da se i uživo upoznaju. Ja bih ovo već nazvala potencijalnom prevarom pravog, postojećeg real-life partnera, s tim, dok ne postoji fizički kontakt, bar ne ugrožavaju svoje partnere mogućnošću prenošenja polnih bolesti...
  3. Cyber-sex između osoba koje se poznaju - bez obzira da li se to odvija samo preko chat-a, ili sa kamerama, po meni je ovo već prevara. Sada su već u pitanju prave osobe iz stvarnog života, sa svešću o postojanju druge strane, i ovo je, zapravo, više od otvorenog poziva na sex, neka vrsta predigre za pravi, pravcati sex. Jedina moralna razlika je što ne rizikuju da zaraze svoje partnere - znači isključivo higijena... ali je granica već pređena. Nisam sigurna da li je gore ako su u pitanju bivši ljubavnici (u stvarnom životu), ili ako su pitanju poznanici koji to još uvek nisu fizički uradili (mislim da je iskušenje tada i veće).
Ovo je bilo moje mišljenje, ali nestrpljivo čekam da čujem i mišljenja iz drugih perspektiva, pa da mogu na sve ovo da gledam i u novom svetlu. Prosvetlite me! :-) Čekam vas...