Приказивање постова са ознаком tattoo. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком tattoo. Прикажи све постове

8. јул 2013.

Jagua nije crna kana! Jagua je bezbedna za upotrebu

Ovih dana mi se često dešava da iznova moram da objašnjavam da jagua nije "crna kana", jer mi je dosta ljudi sa strahom i sumnjom prenosilo svoja ili tuđa negativna iskustva nakon tetoviranja "crnom kanom" ili "nečim crnim". Jagua se dobija od južnoameričke biljke jagua (čita se "hagua"), latinskog naziva Genipa Americana, koja je potpuno bezopasna i čak je i jestiva (pogledajte članak na sajtu Wikipedia http://en.wikipedia.org/wiki/Genipa_americana). Gel koji ja koristim za tetoviranje u sebi ne sadrži ni malo kane i ne sadrži PPD. Sasvim drugačije miriše od kane. Dakle - JAGUA JE BEZBEDNA ZA UPOTREBU.

Ono što pravi probleme na koži nakon tetoviranja "crnom kanom" je uglavnom PPD (parafenilenediamin) koji se koristi u farbama za kosu, i koji se stvalja u kanu kako bi se postigla tamnija ili crna boja, jer prirodna boja kane na koži, bez dodataka, varira od narandžaste do crvenkasto-braon. PPD toliko često izaziva alergije, da ga poslednjih godina proizvođači kozmetičkih preparata izbacuju iz upotrebe. Neretko u običnu kanu stavljaju i farbu za kosu, hidrogen i slične stvari, kako bi postigli efekat jake boje, ali posledice su često loše, a manifestuju se u vidu kožnih alergija, koje idu od crvenila, preko plikova, pa sve do trajnih opekotina i doživotnih alergija (u najekstremnijim slučajevima) - već sam napominjala da se ukucavanjem pojma "black henna" u google pretraživaču kao rezultat dobijaju jezive slike alergija i opekotina izazvanih "crnom kanom".

Ako ste jednom radili tetovažu "crnom kanom" i niste imali alergijsku reakciju - imali ste sreće. Što ne znači da bi i sledeći put prošlo bez posledica. Postoji još jedan preparat za koji znam da ostavlja crni trag na koži, bez alergijskih reakcija, a to je harkus, koji se koristi u Severnoj Africi (Tunis, Egipat i sl.). Harkus se razlikuje po mirisu i gustini: dok je kana u vidu paste, harkus je tečan i ne miriše tako prodorno i oporo, kao kana. Stoga, ako ste na odmoru npr. u Tunisu radili crnu tetovažu, verovatno nije bila u pitanju kana.

Ovde su linkovi ka nekim člancima na našem jeziku koji govore o opasnostima PPD-a. Mnogo više rezultata možete naći na engleskom jeziku.

http://www.b92.net/zdravlje/vesti.php?yyyy=2010&mm=08&nav_id=454071
http://www.24sata.hr/zdravlje/privremene-tetovaze-uzrokuju-dugotrajne-alergijske-reakcije-308060
http://www.novosti.rs/vesti/zivot_+.304.html:415921-Francuska-Dermatolozi-upozoravaju-na-opasnost-od-tetovaza

Boja koja se dobija oslikavanjem tela prirodnom kanom, bez štetnih hemikalija

Boja koja se dobija oslikavanjem tela jagua gelom
Za kontakt i više informacija posetite blog Design by Wendy.

31. мај 2009.

Mehndi Tattoo (Henna Tattoo)

Mehndi, odnosno oslikavanje tela kanom, je istočnjačka tradicija. Potiče iz Indije, ali se radi i u arapskim zemljama Bliskog istoka. U Indiji se koristi sveže izdrobljen list kane, a u Tunisu se koristi harkus (nikada nisam saznala šta je to). Tradicionalne šare se oslikavaju na šakama i stopalima i služe za prizivanje dobre sreće i teranje zlih duhova. Uobičajeno je da mladoj pred udaju iscrtaju šače i stopala floralnim motivima. Na slici ispod je pojednostavljena klasična šara.



Počela sam da se bavim Mehndi-jem daleke 1998. godine, a na ideju sam došla kada sam videla da su svoje šake isrtale Madonna i Demi Moore. Bacila sam se u internet potragu i našla najbolju kanu u Holandiji (inače uvoz iz Amerike). Sve slike koje sam ovde postavila su moji radovi. Na žalost, u to vreme nisam imala digitalni foto-aparat, tako da sam slikala samo jedan mali deo od onoga što sam radila, a kvalitet skeniranih slika nije baš najbolji...


SLIKA IZNAD: Otprilike ovako je izgledala slika posle dve nedelje (šara je bila tamnija, ali je blic učinio svoje).


Kao što se vidi na slici iznad, gusta pasta počinje da se suši ubrzo nakon nanošenja, tako da je potrebno brzo crtati. Uvek sam radila slobodnom rukom i nikada nisam koristila šablone za crtanje. Moj alat su bili aplikator za kanu, kreon (za oči) za iscrtavanje skica po telu, čačkalice za brisanje sitnijih grešaka i štapići za uši za brisanje krupnijih kapi na pogrešnom mestu.



Većina slika je slikana odmah nakon nanošenja kane, tako da kod njih nije vidljiv krajnji rezultat, a ne sećam se koje slike su rađene crvenom, a koje crnom kanom.



Motivi koje sam radila su bili najčešće tribali, ali su, u zavisnosti od želja klijenata, tu bili i razni drugi motivi i sličice.




Na slici ispod je tetovaža na butini (u slučaju da nije prepoznatljivo koji je deo tela u pitanju).



Ovo je najoriginalnije mesto na kome sam radila tetovažu! :o)



Neki klijenti su dolazili sa strahom i dilemom da li to "tetoviranje" boli, ali bi odahnuli posle mog objašnjenja da se kana samo nanosi i da nema nikakvog bodenja. LOL



Nekoliko godina sam uspešno radila Mehndi, ali neću sada navoditi u kojim medijima sam bila i koliko revija sam imala. Nema veze. Zapravo, samo sam htela malo da se pohvalim. ;o)