1. октобар 2009.

STOP NASILJU!

STOP NASILJU!



Dosta je bilo! Drago mi je što je bilo toliko puno ljudi. Svi su mirno šetali gradom i svi su bili potreseni. To je moj Beograd.

U par navrata mi je zasmetalo što su razni podmlaci koristili ovo za sopstvenu promociju i što su na svakoj raskrsnici stajali da se slikaju. I nisam bila jedina, mnogi su zbog toga negodovali. Ej, bre, nismo mi tu došli zbog vas!!!




Šetnja je započela ispred Platoa, preko Trga Republike, zatim kroz Obilićev venac, gde je došlo do eskalacije septembarskog nasilja, a odatle pored Saborne crkve (koja je jednom zazvonila), do ambasade Francuske, da bi se protestna šetnja završila kod spomenika zahvalnosti Francuskoj. Oni koji su sedeli u letnjim baštama, a pored kojih smo prolazili, različito su reagovali: bilo je onih koji su ustali da pozdrave povorku, ali je većina ostala da sedi i polu-nezainteresovano posmatra. Pored takvih blejača po kafićima nije ni čudo da su u sred bela dana mladića na smrt pretukli i da niko nije reagovao. Ljudi PROBUDITE SE!!!


Kod spomenika je postavljena slika Brisa Tatona, tačno ispod natpisa "Volimo Francusku kao što je ona nas volela". Da se naježiš! Svi su mirno čekali u redu da zapale sveću, ili ostave cvet.







Нема коментара: